 |
 |
|
|
PROLOG
piše: dr. TEHNIQ
S obzirom na današnje obavezno osnovno poznavanje rada na racunalima, koje se zahtjeva u obavljanju vecine svakodnevnih poslova, ovaj uvodni clanak pozabaviti ce se jednom vrlo fascinantnom pojavom koja je posljedica suocavanja, uglavnom starije generacije, s tehnološkim napretkom.
Jedan od tih prilicno interesantnih fenomena današnjeg društva je susret inace relativno pametnih i obrazovanih ljudi sa racunalom. Samo po sebi ništa cudno, ali …
Ako ste ikada susreli takvu osobu mogli ste doci samo do jednog zakljucka; kad takvu osobu posjednete pred racunalo, ona trenutno gubi i najmanji dio zdravog razuma (u tim trenucima se pitate da li ga je ikada i imala). Sposobnost logickog zakljucivanja je - izgubljena. Ne generaliziram, ali nade ih se.
Ako takav fenomen kombinirate sa " Racunalofobijom " nastaju anegdote koje su u najmanju ruku zabavne, a ponekad i urnebesne, dakako samo ako ih promatramo u prošlosti, jer inace, sasvim razumno, opravdavaju nabavu automatskog vatrenog oružja te njegovu nekontroliranu uporabu.
Dogadaji o kojima možete cuti i procitati, a ticu se gore spomenutih primjeraka ljudskog roda, uvjeriti ce vas da medu nama egzistiraju humanoidne cvijetace koje uporno prkose današnjem, socijalno uvriježenom mišljenju, da povrce ne bi trebalo baratati elektronickom opremom.
No ipak, veliku vecinu gluposti možemo svrstati u nezgode nastale lošom ili neodgovarajucom komunikacijom. Svakodnevna iskustva raznih službi za podršku korisnicima, administratorskih poslova etc. potvrduju da ce te ako se zateknete pred racunalom s osobom koja je racunalno nepismena, najnevjerojatnije doživjeti slom živaca ili grceviti smijeh. Ovisno o pristupu.
Na kraju krajeva i najbolji medu nama katkada zapadnu u nevjerojatnu lakocu gluposti. Barem ponekad.
A sad ipak procitajte:
 |
|
|
 |
|
|
